Kratki sadržaj "Antigone" Sofokla

"Antigona" je jedna od najpoznatijih tragedija grčkog dramatičara Sofokla, prvi put izvedena oko 442. godine prije nove ere. Iako je djelo dio tebanske trilogije (uz "Kralja Edipa" i "Edipa na Kolonu"), napisano je i izvedeno prije ostalih. Tragedija uvodi čitatelja u svijet antičke Grčke, gdje se sukobljavaju božanski i ljudski zakoni – vječna borba između morala i državnog autoriteta.

Povijesni kontekst i autor

Sofoklo, rođen oko 496. godine pr. Kr. i umro oko 406. godine pr. Kr., bio je jedan od tri najveća grčka tragičara, uz Euripida i Eshila. Živeći u doba Perikla, on je značajno unaprijedio grčko dramsko stvaralaštvo uvođenjem trećeg glumca, čime je omogućena složenija interakcija likova. Svojom "Antigonom" postavio je temelje za djela koja istražuju sukob individualne savjesti i državne vlasti – tema koja je aktualna i danas.

Mjesto i vrijeme radnje

Radnja se odvija u antičkoj Tebi, u 5. stoljeću pr. Kr. Teba, grad koji se oporavlja od građanskog rata i unutarnjih sukoba, pruža pozornicu za razvoj dramske napetosti i sukoba između ličnih i državnih zakona.

Dramska struktura

Tragedija je podijeljena na sedam činova, a radnja teče kronološkim slijedom:

Ekspozicija: Predstavlja se kroz dijalog između sestara Antigone i Izmene o ukopu braće.
Zaplet: Antigona, uprkos zabrani kralja Kreonta, odlučuje pokopati svog brata Polinika.
Kulminacija: Kreont, bijesan zbog neposlušnosti, osuđuje Antigonu na smrt[.
Obrat: Prorok Tiresija upozorava Kreonta da mora osloboditi Antigonu i pokopati Polinika kako bi umilostivio bogove.
Rasplet: Tragične posljedice Kreontove tvrdoglavosti kulminiraju nizom smrti koje pogađaju cijelu obitelj.

Sažetak radnje

Pozadina

Radnja nastavlja tragičnu sudbinu obitelji Edipa. Nakon Edipove smrti, sinovi Eteoklo i Polinik dogovaraju izmjenu vlasti, ali sukob izbija kada Eteoklo odbije prepustiti vlast Poliniku, što rezultira njegovim izgnanstvom. Tijekom sukoba, oba brata poginu, a vlast u Tebi preuzima Kreont, brat Edipove žene Jokaste. Kao prvi potez, on naređuje dostojanstven pokop Eteoklovog tijela, dok tijelo Polinika, kojeg smatra izdajnikom, ostavlja neukopanim.

Glavni zaplet

Antigona, kći Edipa i sestra poginule braće, odlučuje prekršiti Kreontovu zabranu i pokopati Polinika. Vodeći se božanskim zakonima koji nalažu dostojanstven pokop mrtvih, ona postupa u skladu sa svojom savješću, iako je njena sestra Izmena upozorava na opasnosti takvog čina. Nakon otkrivanja, stražari je zateknu u činu obreda, te je pred Kreontom, koji bez milosti izriče smrtnu kaznu.

Tragični rasplet

Kreontov sin Hemon, Antigonin zaručnik, pokušava ublažiti oca, ali i Zbor podržava Antigonu. Unatoč upozorenjima proroka Tiresije, koji predviđa strašne posljedice Kreontove tvrdoglavosti, promjena u odlukama dolazi prekasno. Pronađena u grobnici, Antigona se odlučuje na samoubistvo. U očaju, Hemon se, pokušavajući osvetiti, na kraju također oduzima život. Nakon toga, i Kreontova supruga Euridika, obaviještena o tragičnoj sudbini sina, završava život, ostavljajući Kreonta samog u goroj propasti.

Tematika i poruka

Glavna tema djela je sukob između božanskih i ljudskih zakona. Antigona utjelovljuje moralnu savjest i dužnost prema obitelji, dok Kreont predstavlja rigidnu državnu vlast i zakon. Tragedija postavlja pitanje granica autoriteta i upozorava na opasnosti tiranije te tvrdoglavosti. Pouka djela je jasna – čovjek koji ignorira božanske zakone i vlastitu savjest suočit će se s neizbježnim tragičnim posljedicama.

Zaključak

"Antigona" Sofokla ostaje bezvremensko remek-djelo koje istražuje složenost odnosa između osobnih uvjerenja i državne vlasti. Kroz lik Antigone, djelo potiče na razmišljanje o važnosti osobne savjesti i moralnih vrijednosti, te upozorava na opasnosti autokratske vlasti koja zanemaruje te principe. Njena aktualnost očituje se u brojnim adaptacijama i interpretacijama kroz povijest, čime i danas izaziva duboke refleksije o prirodi moći i morala.